Filozofska sekcija "Tačka"
Slavojka Klincov
Zvijezde
Zvijezde
Ogromna svijetleća bića u dubokom mraku
Vide mnogo dublje od ljudi
Iako žive u, nama prividnom, mraku.
Mada, one žive u svjetlosti
Koja ljudima nije poznata, niti ce ikada biti.
Zvijezde
Gutaju vasionu svojom ljepotom
Kupaju se u moru beskonačnosti
Lebde visoko ne dodirujući zemaljsku prašinu
Ostaju visoko jer to i zaslužuju.
Zvijezde
Spajaju nespojivo
Prešutkuju laganje
Gledaju patnju i stavljaju je na papir
Koji se nađe u rukama izgubljenog pjesnika.
Poremećeni prostor
Vrijeme je izgubilo svoj smisao,
ono više ne postoji,
ne zna za granice,
gdje je kraj, a gdje početak.
Kiša pada jer želi otvoriti bitku
između atoma vodonika i kiseonika.
Prostor je poremećen
Svugdje ga ima
Ali nigdje ne postoji.
Oblaci se vječno kreću negdje,
i vječno nigdje ne stižu,
kao da su osuđeni da ispaštaju
zbog grešaka izgubljenog čovjeka.
Ko nas to satka?
Zaslužujemo li posmatrati sve ovo?
Možda jednog dana svi shvate
šta im je to dato.
